Da li ste znali da su prve palačinke (ako su se tada uopšte mogle tako nazvati) jeli antički ljudi? Naravno, to nisu bile palačinke kakve mi jedemo danas. Te proste, pečene mešavine mleka, brašna, jaja i začina su antički Rimljani nazivali "Alita Dolcia" (latinski za "nešto slatko"). Zavisno od same mešavine sastojaka i načina pripreme, završni "proizvod" je izgledao kao mešavina palačinki, omleta i pogačica. Neke od ovih palačinki su bile slatke (voće, lešnici, med), druge su bile slane (sir, riba, meso). Ovi antički recepti su smatrani za srodne vaflima, kolačima, hlebu i krofnama. Palačinke, kakve ih mi znamo danas, su "izmišljene" u srednjovekovnoj Evropi.

Kroz istoriju, sastojci za palačinke (najbolje brašno, kukuruz, krompir), pribor (antičko kamenje za pečenje, srednjovekovna ognjišta, improvizovani tiganji koji su se koristili na logorskoj vatri, mikrotalasne pećnice) kao i "finalni proizvod" (tanke ili debele, slane ili slatke, prelivene puterom i sirupom ili nežno urolovane i posute voćem) su se prilagođavali raznim nacionalnim kuhinjama i lokalnim običajima. Galete (Francuska), tanke krompir-palačinke (Nemačka), flis-papir tanke palačinke (Francuska), "drop scones" (Škotska), palačinke od kukuruznog brašna (kolonijalna Amerika), bogato nafilovane (Rusija), "dadar gutung" (Indonezija), "bao bing" (Kina), i na kraju "samo-dodaj-vodu" mešavine (kasni 20. vek) - svi su oni pripadnici "porodice palačinki".

Sama reč palačinka nastala je od maparske reči palacsinta (čitaj: palačinta), a ova iz rumunske placinta, to je došlo iz latinskog placenta od grčkog plak, genitiv plakos, u značenju "ploča". Zamena sufiksa -ta našim sufiksom -ka nalazi se i u bugarskoj palačinki. Na ukrajinskom je slično kao u maparskom: palahynta.

U Bosni i Hercegovini "jestvina od brašna, koja se zove i palačinka" naziva se prevrtača "jer kada se ispeče s jedne strane, prevrne se na drugu". U istom značenju koriste se i reči prevrta ("zamućeno vodom mlivo, koje se na tavi na maslu peče"), prevrata, prevratuša i prevrtuša ("I golemu vatru naložiše, vino piju, a pripiču janjce, jadne babe masnu prevrtušu").

Od reči palačinka dobili smo i nekoliko izvedenica. Uz umanjenicu palačinkica, zabeležene su još: palačinkarnica (objekat u kome se pripremaju i prodaju palačinke), palačinkaš (onaj koji voli da jede palačinke), kao i palačinkijada (u Osijeku, Hrvatska, nadmetanje u pečenju palačinki).

Među mnogobrojnim vrstama palačinki spominju se bečke, čokoladne, kineske, mesne, šarene, švajcarske, zelene, ali i hrskavci, omotići, zavežljajčići...

Sa samom reči palačinka možda je srodna i reč oplaha, "nekakav kolač, to se peče u Vrbniku (na Krku)". U Skokovom "Etimologijskom rečniku" ta reč ima oblik opljaha, dok u citatu - greškom - piše "nekakav kolač" (umesto kolač). Ako koja vrbnička bakica zna kakav je to kolač, molimo je da nam pošalje recept ;o)

Povezanost palačinki i "Shrove Tuesday" (dan pre početka hrišćanskog Velikog posta) je u pravljenju zaliha velike količine jaja i masti (oba zabranjena od strane Katoličke crkve tokom Velikog posta). Tradicija je počela u srednjevekovnom vremenu i nastavila se do danas (na nekim mestima) u formi "Dana palačinki". Postoji veliki broj običaja povezanih sa ovim danom. Npr. "Olney pancake race" se smatra najstarijim.

Prema g. Marvinu Spevaku sa Harvarda, čuveni Šekspir je pomenuo palačinke četiri puta u dva komada. Oba komada su bila komedije, i oba lika koja su spominjala palačinke su bili klovnovi. Interesantno, zar ne?

Svi znamo šta su palačinke, pa Anifevu rečničku definiciju navodimo samo reda radi: "vrsta jela (obično slatkog) od brašna, mleka (vode, piva) i jaja, u obliku okruglog tankog lista pečena u tiganju ili na vrućoj ploči, poslužuje se obično premazana nadevom". Anif navodi i tri izraza: palačinke sa orasima, sa pekmezom i sa sirom.

U stvarnosti postoji mnogo vrsta palačinki te nas i ne čudi da je u "Mili" objavljen poseban prilog s naslovom "Palačinke na 101 način". U tom prilogu pročitasmo kako je, "po legendi, savremene palačinke smislio ... kuvar pape Gelazija I kad je 2. januara 492. godine u Vatikan došlo toliko hodočasnika da je ponestalo hrane, a našlo se samo jaja i brašna. Novootkrivena poslastica osvojila je Evropu, a u Francuskoj se uobičajeno prže za Svijećnicu." Francuzi" - tvrdi se u "Mili", "često jedu palačinke i rado se takmiče ko će uspeti da okrene isprženu palačinku tako da je baci u vazduh i, naravno, opet uhvati u tiganju.

Uz to se vezuje i praznoverje: na Novu godinu, na primer, valja da u ruci, kojom bacate uvis i okrećete palačinke, držite novčić, pa ako novčić ne ispadne, cele godine ćete imati novca. Uspešno bacanje palačinki vezuje se i uz proricanje: navodno je Napoleon pre svake bitke sam pržio i okretao palačinke. Ako bi mu koja ispala, osvajač je kretao u boj pun mračne strepnje. Kad je, pekući palačinke pod Moskvom, uspešno okrenuo četiri, a peta mu je pala na pod, posle poraza je mračno rekao: 'To je ona peta palačinka!'"

Evo nekoliko isečaka iz raznih novina, časopisa i sajtova u kojima se spominju palačinke:

"Dva dana pred praznik Roždestva Hristovog 1761. godine vidjeli su Kseniju kako uznemireno trči snijegom zavejanim ulicama vičući: "Pecite palačinke! Pecite palačinke! Uskoro ce cijela Rusija peći palačinke." Iako su svi znali da je drevni ruski običaj nalagao da se u znak sjećanja na umrle peku palačinke, niko nije mogao da pronikne u značenje ovih neobičnih riječi. Dan kasnije je Carica Jelisaveta Petrovna iznenada umrla. Tada su svi razumjeli proročke riječi Blažene." (Žitije Blažene Ksenije Petersburške, www.kosovo.com)

"Od smrti baćuške Serafima do otkrivanja njegovih moštiju proteklo je 70 godina. Sećanje na njega nikada nije prestalo, strpljivo se čekalo obećano vađenje svetih moštiju. Pričale su mi starije monahinje da su do vađenja moštiju svakog 2. januara (dan upokojenja baćuške Serafima) u Sarovu pekli palačinke, i zato su u Sarov iz Divjejeva putovale naše sestre. Mati Amvrosija mi je kazivala kako je ona kao mlada odlazila u Sarov da bi premazivala palačinke. Palačinkama su posluživali sve poklonike..." (http://www.tel.hr/manastir-lepavina/sarovski.html)

"U "La creperie de Hampstead", Exhibition Road na South Kensington, London, Engleska, prave palačinke sa najnemogućijim nadevima, a sve po nekom originalnom francuskom receptu. Testo prave i peku pred vama, sve deluje sasvim logično i prosto, ali ništa od toga nismo uspeli da ponovimo kod kuće. Palačinkarnica je mala, u francuskim tonovima, i nežnog ambijenta..."

"The griddle method of cooking is older than oven baking, and pancakes are an ancient form. The first pancakes clearly distinguishable from plain griddle breads are sweet ones mentioned by Apicius; these were made from a batter of egg, mixed milk and water, and a little flour, fried and served with pepper and honey. An English culinary manuscript of about 1430 refers to pancakes in a way which implies that the term was already familiar, but it does not occur often in the early printed cookery books...Throughout Europe pancakes had a place among Easter foods, especially on Shrove Tuesday (or Mardi Gras), the last day before Lent. Customs varied from country to country...One peculiarly English institution is the pancake race. The oldest of these has been held at Olney in Buckinghamshire, in most years since 1445..." (Oxford Companion to Food, Alan Davidson [Oxford University Press: Oxford] 1999 (p. 571)

"Pancakes are traditionally served on Candlemas and Shrove Tuesday, to celebrate renewal, family life, and hopes for good fortune and happiness in the future. It is customary in France to touch the handle of the frying pan, and make a wish while the pancake is turned, holding a coin in the hand. In French rural society, crepes were also considered to be a symbol of allegiance: farmers offered them to their landowner...." (Larousse Gastronomique, Jenifer Harvey Lang, New American Edition [Crown Publishers: New York] 1989 (p. 332)

"Pancakes, which were so popular in all classes, could be made with the simplest kind of equipment. A skillet and a grill over a heap of small coals or wood were alll that was needed. For the hurried professional cook, pancakes were a boon. They were easily an quickly prepared. They were also useful to intersperse with the fish and egg dishes for fast- or fish-day meals, as well as to fill menus on meat days. One of the advantages of such batters, then and now, is that they can be mixed up ahad of time." (Dining With William Shakespeare, Madge Lorwin [Atheneum: New York] 1976 (p. 141)

"Pancakes have long been a staple of the American breakfast table, and their history is as old as that of the Native Americans who shaped a soft batter in their hands and called it, in the Narragansett, nokehick (it is soft), transmuted by early white settlers into " no cake." Cornmeal pancakes were called "Indian cakes" as early as 1607. The Dutch in America made similar cakes from buckwheat, panekoeken, which by 1740 were called "buckwheat cakes." English settlers brought with them the feast of Pancake Tuesday, an old name for Shrove Tuesday, the day before the Lenten fast begins...By 1745 Americans were also referring to hoe cakes," perhaps because they were cooked on a flat hoe blade...One of the most beloved versions of this simple cake is the Johnnycake [also known as journey cake], specifically associated with Rhode Island...The word "pancake" itself was not in general usage until the 1870s..." (Encyclopedia of American Food and Drink, John F. Mariani [Lebhar-Friedman: New York] 1999 (p. 229-30)

All's Well that Ends Well
"As fit as ten groats is for the hand of an attorney, as your French crown for you taffety punk, as Tib's rush for Tom's forefinger, as a pancake for Shrove Tuesday, a morris for May-day, as the nail to his hole, the cockold to his horn, as a scolding quean to a wrangling knave, as the nun's lip to the friar's mouth, nay, as the pudding to his skin." [2.02 23]

As You Like It
"Of a certain knight, that swore by his honor they were good pancakes, and wore by his honor the mustard was naught. Now I'll stand to it, the pancakes were naught, and the mustard was good, and yet was not the knight forsworn." [1.02 64-7]